„Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju."
Bilješka o piscu
Priče iz davnine priskrbile su Ivani Brlić-Mažuranić naziv hrvatskog Andersena. Rođena je 18.4.1874. godine u Ogulinu gdje joj je otac Vladimir Mažuranić (sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića) bio na dužnosti državnog odvjetnika. U Ogulinu je živjela do svoje šeste godine. Živjela je i u Karlovcu, Slavonskom Brodu i u Zagrebu. Pohađala je privatnu školu, te posvećivala osobitu brigu izučavanju jezika. U najmlađim godinama govorila je i pisala francuski, a kasnije je još naučla njemački, ruski i engleski jezik.
Bila je marljiva, obrazovana, brižna majka i baka. Prva je žena spisateljica koja je u Hrvatskoj postala član Akademije (današnje HAZU). Pisala je poeziju, eseje i dnevnike. Dva puta je predložena za najveće priznanje dječje književnosti, Andersenovu nagradu. Napisala je mnoga djela, a najpoznatija su „Priče iz davnine" i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića". „Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Umrla je 21.9.1938. godine u Zagrebu.
Više o Ivani Brlić-Mažuranić i njezinim djelima možete saznati na www.usvijetubajki.org.
Kratak sadržaj
Ova bajka govori o majci i sinu koji koji ževe u selu pokraj šume Striborove. Mlad, naivan momak odlazi u šumu Stribrovu. Nije znao da je šuma začarana. Kletva te šume bila je da će ostati začarana sve dok u nju ne dođe osoba kojoj je draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. Dok je momak lutao šumom ugledala ga je guja. Da bi se ona riješila svoje kletve morala se vjenčati s nekim. Stoga se uputila mladiću. Pred njim se pretvorila u lijepu djevojku ali joj je ostao gujin jezik. Mladić je bio plašljiv pa je rekao guji neka ide s njim kad se već zbog njega pretvorila u djevojku. Kada su stigli mladićevoj kući sin je upoznao snahu s majkom. Majka je odmah posumnjala da je djevojka guja i to je rekla sinu. Na to se sin naljutio i rekao majci da je vještica. Od tog trena njih troje su živjeli u svađi i velikom zlu.
Jednu večer starica je sjedila ispod kuće tužna i ugledala je kako joj prilazi tužna mala djevojka Djevojka je zamolila baku da kupi malo triješća. No, kako starica nije imala novaca, u zamjenu za triješće djevojci je pokrpala rukav na košulji. Kada je snaha otišla sa sinom kumovima u goste, zapalila je starica triješće. Na iznenađenje bake iz vatre su počeli skakati mali Domaći. Oni su skakutali i plesali od veselja po cijeloj kući. Čak je i baka bila sretna, a onda ih je zamolila za pomoć. Malik Tintilinić dosjetio se kako da pomogne baki. Rekao joj je da podmetne svračja jaja pod kokoš i kad se izlegu svračići snaha će se prevariti, isplaziti jezik i svi će vidjeti da ima gujin jezik. Tako je baka i učinila. U vrijeme Božića reče baka snahi da su se izlegli pilići. Tako snaha pozove cijelo susjedstvo: kumove, kume, susjede, malo i veliko. Kada je baka donijela svračiće, snaha je počela juriti za njima i isplazila je jezik. Svi su tada vidjeli da ima gujin jezik. Tada se baka požalila sinu kakvu je to ženu našao. Sin oje okrivio majku i istjerao je iz kuće. Tada joj je Stribor ponudio da se vrati u svoje rodno selo i lijepu mladost bez sina, da za njega neće ni znati. Baka nije prihvatila Striborov prijedlog zato što nije mogla zamisliti svoj život bez sina. „Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, što mi ga daješ. Ali ja volim ostati u svojoj nesreći, a znati da imam sina, negoli da mi daš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti na sina!" Nakon bakinih riječi nestalo je šume Striborove, Stribora i Domaćih, a snaha se opet pretvorila u guju i pobjegla je u rupu. Majka i sin ostali su sami preplavljeni osjećajima ljubavi koje su gajili jedan prema drugome. Sin je molio Boga i majku za oprost. Majka mu je oprostila i njihova kuća više nije bila puna zla već dobrote, ljubavi i sreće. Sin se oženio za onu milu djevojku koja je prodavala triješće.
Čari šume Striborove nestale su jer je majci bila draža njezina nevolja nego sva sreća ovoga svijeta. „Morala je pak ta šuma ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevolja nego sva sreća ovoga svijeta."
Mjesto radnje
- selo, mladićeva i bakina kuća
- šuma Striborova
- litica, zaleđeno jezero
Vrijeme radnje
- hladna i snježna zima prije puno godina
Analiza likova
Stvarni likovi
- majka (baka), sin, djevojka
Nestvarni likovi
- snaha (guja), Domaći, Malik Tintilinić, Stribor
Majka (baka)
- Bila je stara i mudra. Žalosna jer ju je sin kojeg je jako voljela istjerao iz kuće. Majčina ljubav prema sinu nadjačala je sva čuda šume Striborove i snahinu zloću.
Sin
- Sin je bio neki dobričina, plašljivac, stidljiv i malo budalast, nije sluša majku. U svojoj naivnosti i zaljubljenosti zaboravlja koliko voli majku.
Snaha (guja)
- Jezičava, proždrljiva, bahata i goropadna. Snaha je zla guja u tijelu lijepe djevojke, prijetvorna je pred sinom, prosipa svu svoju zloću pred jadnom staricom koju nije voljela. Kako bi napakostila starici snaha je prvog dana poslala baku na vrh litice po snijeg. Drugog dana zapovjedila joj je da ode na zamrznuto jezero i uhvati šarana za ručak, a trećeg dana zabranila joj je da okrpa sinovu košulju.
Djevojka
- Mila je i draga, prodavala je triješće, dala j baki triješće u zamjenu za pokrpani rukav na košulji, na kraju bajke udala se za bakinog sina.
Domaći
„Sve sami mužići od jedva po lakat. Na njima kožusi, kapice i opančići crveni kao plamenovi, kosa i brada sinu kao pepeo, a oči žarko kao živi ugljen." Iskaču iz zapaljene luči i vraćaju nadu očajnoj starici. Kako izlaze, tako se smiju i vrište. To su vesela, razigrana stvorenja spremna uvijek činiti dobro.
Malik Tintilinić
Razigrani vođa Domaćih umilne je ćudi, došao je na ideju kako pomoći starici. Najmanji je i najmlađi ali je pametan, domišljat, snalažljiv i spretan.
Stribor
Stribor je nositelj čarolije u priči. On je šumski starješina, moćan. Dobar je prema dobrima, a zao prema zlima. Zna odgovore na sva pitanja.
Poruka
- Ljubav je najjača veze između dvoje ljudi.
- Treba biti nesebičan jer nas to čini boljim osobama, a donosi nam i sreću i zadovoljstvo.
- Čini dobro i dobro će ti se vratiti!
