U kočiji svetoga Nikole
Sveti Nikola je u svoju vreću spakirao sve slatkiše i igračke. Krenuo je prema svojoj kočiji. Sjetio se kako je zaboravio pozvati pomoćnika. Te večeri sam pogledala kroz prozor i ugledala svetog Nikolu kako mi maše. Odmah sam otrčala van. Stigla sam do njega. Pitao me hoću li mu biti pomoćnica. Klimnula sam glavom, uskočili smo u kočiju i krenuli. Dok smo letjeli pitala sam ga kamo idemo. Rekao je da idemo podijeliti darove. Posjetili smo sedam gradova i sedam sela, a onda smo krenuli prema mojoj kući. Na putu sam zaspala jer sam bila umorna i bilo mi je malo hladno. Probudila sam se u svom toplom krevetu, bilo je jutro, a na prozoru me čekala čizmica puna slatkiša. Ali najveći dar mi je bila noć provedena u kočiji svetoga Nikole.
Sveti Nikola me zamolio da mu budem pomoćnica. Ja sam pristala jer sam znala da će mi biti lijepo i nezaboravno.
Dok smo se vozili u kočiji, on mi je pričao o svom životu i najljepšim događajima. Posjetili smo razna mjesta za koja nisam niti znala da postoje. Vidjela sam mnoge ljepote, ali i teške uvjete u kojima djeca žive. Bilo je bogate i jako siromašne djece, ali svetom Nikoli su svi bili jednaki. Podijelili smo sve darove i došlo je vrijeme da se rastanemo. Rekla sam mu kako sam sigurna da sam ja dobila najljepši poklon i da bih željela sve ponoviti. Čvrsto smo se zagrlili i pozdravili.