Ja se zovem Ivana. Moja prabaka Dragica jednom davno išla je u školu u mjestu Veliki Grđevac i učitelj joj je bio Mato Lovrak. Događaj koji je opisan u dječjem romanu "Vlak u snijegu" stvarno se dogodio i moja prabaka Dragica učestvovala je u njemu. To mi je ispričao tata. Moja prabaka Dragica njemu je bila baka. Osjećam se ponosno jer imam veze s istinitim događajem opisanim u romanu.
Kao razred dobro su se slagali, ali Pero je bio bezobrazan i zločest. Jednom se učitelj dosjetio da se djeca dogovore i naprave zadrugu. I tako su se dogovorili i napravili zadrugu. Zadrugu su nazvali "ZADRUGA LJUBANOVAC", a za zadrugara su izabrali Ljubana. Jednog dana djeca i učitelj su se dogovorili da odu vlakom u grad pogledati u kino film. Krenuše oni u kino. Kad je film završio vraćali su se nazad u Veliki Grđevac. Vlak je krenuo, djeca su se počela veseliti. Došao je kondukter da se upozna sa djecom i učiteljem, međutim učitelj se razbolio i odvezli su ga u bolnicu i tako su djeca ostala sama. Kondukter je pozvao Ljubana da mu kaže da usporavaju, jer bi mogli zaglaviti u snijegu. Nakon nekog vremena vlak stane, a djeca se prestraše. Kondukter dođe i ponovno pozove Ljubana te mu kaže da su se zaglavili u snijegu. Ljuban je morao tu tužnu vijest reći đacima pa se dosjetio da bi i oni mogli biti od pomoći. Predložio je đacima da rukama pomognu odtrpati snijeg, no Pero se nije složio s tim te je pozvao osmero đaka i dogovorio se da im oni neće pomagati. Kad je Ljuban rekao da se Pero i osmero đaka preseli u drugi vagon dvije djevojčice su odmah došle k Ljubanu. Nakon toga Pero i šestero đaka preselili su se u drugi vagon.
U vagonu Zadruge Ljubanovac djevojčice su složile na klupicu svu hranu koju su đaci imali. Međutim stroj koji je grijao vagone otkopčao se da pomogne osloboditi vlak, ali se i stroj zaglavio u snijegu, a u vagonima je bilo hladno. Djeca su se dogovorila da naprave četiri smjene, a u svakoj je bilo šest đaka. Skinuli su sa sebe sve jakne i prsluke tako da se smjena koja ide van može toplo obući, jer vani je bilo jako hladno. Djeca koja su bila u vagonima su se smrzavala. I tako su se smjene izmjenjivale i uspjeli su otkopati stroj i priključiti ga za vagone. Kondukter je povremeno dolazio da vidi da li je djeci toplo. Posada je i dalje kopala snijeg da se što prije izvuku.
Djeca su zaspala, a Pero je došao u vagon Zadruge Ljubanovac i počeo im krasti hranu. Kako je Pero krao hranu krao je i naranče, no jedna mu je ispala i probudio je jednog đaka. Pero je brzo pobjegao van, ali prekasno jer se đak probudio i vidio kako Pero trči sa hranom. Odmah je probudio ostale đake. Ljuban se jako naljutio na Peru i posvađao se s njim. Nakon toga kondukter je pozvao Ljubana da mu kaže da je vlak krenuo. Jurili su kroz noć punom parom tako da su brzo došli kući. Djecu su na stanici dočekali roditelji. Pero i moja prabaka nisu izašli iz vlaka jer je moja prabaka dobila vrućicu pa je zaspala, a i Pero je također zaspao. Dragičin tata je došao po nju, usput je probudio Peru i odnio ih je u saonice. Nakon toga je otišao po Ljubana. Tada su tri đaka s Jabukovca ponovno bila zajedno.
Prabaka Dragica nikada nije puno pričala o tome tako da je tata saznao da je prabaka Dragica bila u tom vlaku od svoje tete Ružice, kćerke od prabake Dragice. Tek kad je tata pitao prabaku o tome ona mu je potvrdila da je to istina. Išli su na izlet u grad i bili su jako uzbuđeni jer se tada nije često išlo u grad. Padao je snijeg i tada se desio taj događaj.
