Bilješka o piscu
Johanna Spyri rođena je 12.6.1827.u švicarskom selu Hirzel nedaleko ciriškog jezera. Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece, baka i gostiju s planina. Bila je sretno dijete, a nesretna kao odrasla osoba. Kada je počela pisati nije više bila mlada. Počela je pisati za vrijeme francusko-ruskog rata 1871. godine. Najviše uspjeha doživjele su njezine knjige za djecu, osobito „Heidi, njezine godine učenja i lutanja“ i „Iz švicarskih planina“ u kojima pripovijeda o idiličnom životu djece u skladu s prirodom u švicarskim Alpama. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane jezike, a tiska se još i danas. Umrla je 7.7.1901. godine u Zürichu.
Kratak sadržaj
Ovaj roman govori o prijateljstvu i pomaganju. Govori se o jednoj neiskvarenoj i nesebičnoj djevojčici Heidi koja je živjela na planini. Heidi je još kao mala djevojčica izgubila svoje roditelje, a brigu o njoj preuzela je njena teta Deta. Nakon nekog vremena Deta je djevojčicu odvela na planinu djedu usprkos tome što su svi ljudi govorili da je on zao čovjek. Heidin djed (Čiko s planine) živio je u kolibici na planini okružen prekrasnim zelenim brdima. Došao je red da Čiko preuzme brigu za svoju unučicu. Djetetu se gore na planini svidjelo, bila je sretna i zadovoljna. Nakon tri godine teta Deta se vratila i odvela Heidi u Frankfurt da bude prijateljica nepokretnoj djevojčici Klari. Heidi se u Frankfurtu nije svidjelo i čeznula je za domom u planini. Razboljela se i vratila k djedu gdje je bila sretna. S njom je na planinu otišla Klara gdje je uz Heidinu pomoć i prijateljstvo prohodala.
Mjesto radnje
- u Frankfurtu: „Iznenada se prisjeti jučerašnjeg dana i shvati da je u Frankfurtu. Koliko god se naprezala, vidjela je samo zidove i druge prozore. Osjećala se kao ptica u kavezu.“
- na prostranoj alpskoj planini: „Tamnoplavo nebo bez ijednog oblačka prostiralo se nad zelenkastom planinom prepunoj žutih cvjetova.“
Vrijeme radnje
- tijekom više godina, kroz sva godišnja doba
Analiza likova
Heidi
- Djevojčica koja nema roditelje, siroče od pet godina. Zbog toga je od prve godine živjela je s tetom Detom. Jako je draga djevojčica, crvene kose i kratke haljinice. Radoznala je, vesela, uvijek nasmijana, poslušna i razigrana, voli svoj dom na planini, pristojna, druželjubiva, mirna je i pobožna. Heidi je iskrena i otvorena djevojčica koja ima osjećaj za druge i spremna im je pomoći, nije drska. Hrabra je i snalažljiva koja se u svakoj prilici ponaša prirodno. Voli ljude i u svakom traži dobre osobine koje uglavnom u njezinoj blizini dolaze do izražaja. To joj ne uspijeva jedino u slučaju gospođe Rottenmeier. Heidi je jako dobro utjecala na djeda, smekšala je njegovo tvrdo srce. Potaknula ga je na ponovno druženje s ljudima. Voljela je gledati zvijezde iz svog slamnatog kreveta na tavanu. Uživala je boraveći u prirodi i na svježem zraku. Najbolje se osjećala u domu na planini, a na to je utjecala djedova dobrota, briga i ljubav za nju.
- Klarin otac obećao je da će se brinuti o Heidi nakon djedove smrti.
- Neka od raspoloženja djevojčice Heidi:
- „…od silnog puta obraščići su joj se zarumenjeli od vrućine…“
- „…kada je djed spomenuo jelo, Heidi je naglo ogladnjela…“
- „…Heidi je uživala kao nikad prije, željela je da zauvijek ostane na planini…“
- „…tijekom boravka u Frankfurtu Heidi je osjetila toliku bol, kao da ju je netko nožem probada u srce, tu bol je osjetila zato što je žudjela za povratkom na planinu...“
Djed
- Djed je usamljeni starac od sedamdesetak godina koji poput pustinjaka živi sam u kolibi visoko u planini. Otkako živi u planinskoj osami (nakon što je izgubio na kartama sve što je imao i nakon što mu je poginuo sin), zovu ga samo Čiko s planine. Njegova imovina su planinska kolibica i dvije koze. Vrijedan je, spretan, brižan, pažljiv, strpljiv, imao je čupavu bradu i guste sijede obrve, visok i jak čovjek, neobičan, samo naizgled grubi gorštak kojega je život natjerao da se povuče u sebe. U početku je bio jako strog te su ga se svi mještani bojali jer se nije s nikim družio, a kasnije je postao svima najbolji prijatelj na cijeloj planini. Odlučio se preseliti u Selce kako bi Heidi mogla ići u školu.
Klara
- Klara je dvanaestogodišnja djevojčica potpuno različita od Heidi. Blijedog uskog lica s dva blaga plava oka, dobra je i nježna, sramežljiva, nepokretna, shrvana svojom bolesti, tiha je i povučena, pametna. Iako je bolesna vrlo je gostoljubiva. Klara živi samo s tatom, a baka joj često dolazi u posjetu. Klarina najbolja prijateljica bila je Heidi i jako se voljela s njom družiti. Poznanstvo i prijateljstvo s Heidi uvelike mijenja Klaru i njezin život. Na kraju romana je prohodala.
Klarina baka
- Duhom je još bila mlada, jako je voljela Klaru, zavoljela je Heidi. Dobra je i draga žena. Često je posjećivala Klaru i donosila sve što je djevojčici bilo potrebno. Vodila je Klaru u šetnje i gledanje zalazaka sunca. Ljubazna je i zna kada netko ima poteškoću.
- Kada je došla na planinu tako se dobro razumjela s djedom i činilo se kao da su prijatelji oduvijek, te je tako povjerila svoju Klaru djedu na čuvanje.
Petar
- Živi s mamom i slijepom bakom, ima jedanaest godina. Bosonog je i u laganim hlačama bez muke je trčkarao amo-tamo. Njemu je djed dao na brigu svoje koze, a on ih čuva i svakog jutra vodi na pašu. Bio je posesivan kada je bilo u pitanju njegovo prijateljstvo s Heidi i ljubomoran zbog toga na Klaru ali dobar u duši. Petar nije volio ići u školu, nije znao čitati pa ga je uz pomoć pjesmica naučila čitati Heidi.
Petrova baka
- Pogrbljena starica koja je slijepa, siromašna, voli presti, jako je voljela Heidi, nije imala dovoljno zuba da bi jela tvrđu hranu pa se jako radovala mekim žemičkama. Stara je i mudra, zna puno poslovica. Mislila je samo na lijepe stvari. Voljela je kad joj je Heidi čitala.
Poruka
- Uvijek trebamo pomoći drugima pa će i oni pomoći nama.
- Kada pomognemo drugima i mi ćemo se bolje osjećati.
