Crna žena svijetlog lica
Učiteljice, danas sam te vidio.
Bila si u crnom, na biciklu.
Vozila si pokraj škole, polako, usporeno i zamišljeno.
Crna, lijepa i tužna si bila.
Isto kao i ja tog trena, kad te ugledah i odmah te osjetih.
Tužan pogled je bio, samo tugu sam osjetio, vidjevši da nestaješ.
Obrati se, vrati se.
Pogledom
Tražio sam te subotom, pogledom.
Tražio sam u prepunoj dvorani ljubičasti kaput, jedne učiteljice.
Tražio sam onda opet, ovratnik od krzna, jedne učiteljice.
Ništa nisam vidio, pa sam počeo tražiti crnu kosu, lijepo začešljanu, čistu.
Ništa, opet ništa, pa sam prestao tražiti s nadom.
Prestao sam te tražiti s nadom, u nadi, da možda nisam dobro vidio.
