Živost, vriska graja sve do smiraja dana.
Daleko škola, daleko kuća, od početka do kraja sunca.
Učim, pišem, plešem, trčim pa opet učim sve do zadnjeg zvona.
S učiteljem se družim i njegovu ljubav s djecom dijelim.
Veselje, tuga, plač i smijeh je dječji život moj.
Uvijek se sjećam, zaboraviti ne mogu, tko me prva slova i brojke naučio.
Moj učitelj strogi i blagi mi znanje i radost dijeli, sve po razredu leti.
Učiteljev bicikl, auto i sako stari, svaki dan isti, a po znanju i veselju novi.
Sve to pamtim, jer isto više ne vidim.
Svakom je ruku na rame stavio i nježno glavu malu dodirnuo,
Neka znamo da je tu da nas pazi voli i uči.
Nema više mog učitelja, samo ja, učiteljev sin, koji se sjeća da prošlost opet u sadašnjost stavi.
Sjećanja stara i živost i ljubav kao čarobnjak u razredu stvaram.
Da naša djeca ne zaborave učitelja starog.
